Pripreme učenika trajale su mjesec dana i oni su pogledali nekoliko dokumentarnih filmova Stančićevih izložba, razgledavali monografiju M. Krleža, P. Waldberg, T. Maroević: Miljenko Stančić: slike, crteži, grafike, Varaždin, 2008., no, kako i sami kažu, na ovakav ushit gledanja pravih slika ništa ih nije pripremilo. Dva tjedna prije dolaska u galerijski prostor radili su na literarnim zadacima dvaju motiva – varaždinski obrisi i motiv djeteta i tada nisu u potpunosti znali autobiografsku važnost tih motiva za slikara.

U sljedećoj fazi aktivnosti, koja zapravo već neko vrijeme paralelno traju, pokušat ćemo napraviti izložbu likovnih i literarnih radova inspiriranih slikarstvom Miljenka Stančića.

Time bismo u ovoj školskoj godini njega predstavili učenicima škole i javnosti kao prvu značajnu osobu kojoj će naš školski projekt biti posvećen u budućnosti čemu se svi toplo nadamo.

Naše popodne, u četvrtak 7. travnja, nastavilo se u radionici slikanja starim tehnikama koju je učiteljica Tramburovski dogovorila kao iznenađenje učenicima.

Muzejska restauratorica Daša Suhić Hižak predstavila je učenicima staru tehniku slikanja pomoću svježih jaja i pigmenata boja te kurkume.

Učenici su proveli sat vremena isprobavajući sami kako razbiti pravilno jaje i probušiti mu opnu te pomiješati s njime druge boje pa naslikati svoju sliku. Naša Eva Friščić je tom prilikom odlučila naslikati sliku prema motivima Miljenka Stančića (fotografija je u prilogu). Uz pomoć i sugestije učiteljice Dore Bakek i restauratorice učenici su uspješno svladali novu tehniku i doista uživali u radu na svojim slikama. Da je dan bio duži, ne bi nas se riješili u galeriji još nekoliko sati jer su žive boje i neperive boje osvojile učenike i pokrenule  imaginaciju baš kako bi to i Stančić učinio miješajući stare tehnike i nove ideje.

„Šošte-raj“, raj za cipeliće

U prostorima starog grada Gradskog muzeja Varaždin zatim smo pogledali dojmljivu izložbu Šošteraj koju nam je predstavila kustosica, ujedno i autorica izložbe, Jelena Rančić.

Izložba prikazuje razvoj postolarskog zanata u Varaždinu, daje pregled sačuvanih cipela, materijala, alata, dokumentacije o naukovanju, fotografije i podatke o poznatim postolarima, a paralelno korespondira sa sadašnjošću prikazujući dokumentarni film o izradi cipela  u ivanečkoj tvornici Frodo te pokazujući suvremene radove studentica Akademija likovnih umjetnosti.

S portala Varaždinski.hr prenosimo ovdje zanimljivu priču o skrivenim cipelicama u gredama kuća nastalih do 20.st. i činjenicu da nas je Jelena Rančić svojom izložbom stavila u Indeks skrivenih cipelica koji vodi Northampton Museum and Art Gallery sa Sveučilištem Hertfordshire.

„Među zanimljivim pričama povezanima s izlošcima je i ona o dječjim cipelicama pronađenima između daščanog poda i tavanskih greda prilikom rekonstrukcije kuće Krautsackh u Zagrebačkoj ulici 11 u Varaždinu. Njihova je ugradnja bila namjerna, a namjena apotropejska:  služile su za zaštitu kuće i ukućana od utjecaja zlih sila. Običaj skrivanja cipela unutar građevina poznat je diljem Europe, a cipele su se ugrađivale najčešće u dimnjake, iznad vrata ili na tavanu. Najstarije uzidane cipelice nađene su u Engleskoj, u crkvi iz 14. stoljeća, no početkom 20. stoljeća praznovjerni graditelji i vlasnici kuća napuštaju ovu praksu.

Northampton Museum and Art Gallery sa Sveučilištem Hertfordshire vodi Indeks skrivenih cipelica (The concealed shoe index), bazu podataka s upisanih oko 2000 uzidanih cipela, uglavnom iz Velike Britanije, ali i drugih europskih zemalja te SAD-a. Odnedavno u ovoj bazi podataka, u društvu s više od 900 dječjih cipela, zaslugom kustosice Jelene Rančić nalaze se i varaždinske cipelice iz GMV-a.“

Tekst sastavila: Snježana Tramburovski

(korišteni podatci iz monografije  M. Krleža, P. Waldberg, T. Maroević: Miljenko Stančić:  slike, crteži, grafike, Varaždin, 2008.)