preskoči na sadržaj

Osnovna škola Sračinec

 

Guadeloupe mobilnost 10.-17.4.2022.

 

Nakon mnogo iščekivanja i odgode ipak smo dočekali taj trenutak, u nedjelju u 5:45, kada je kombi pokupio petero učenika i troje učitelja OŠ Sračinec i odveo nas do zagrebačke zračne luke. Tamo smo se ukrcali na avion za Pariz i naša avantura je započela. Svi koji su prvi puta letjeli su manje-više hrabro podnijeli uzlijetanje, a neki su se čak i zabavili. Dva sata leta do Pariza je brzo prošlo i već smo tražili terminal od kuda će krenuti avion za Guadeloupe, našu finalnu destinaciju. Pet sati čekanja je brzo prošlo i već smo bili ukrcani. Boing 777 sa otprilike četiristotinjak ljudi je krenuo na 7000 km dugačak osamsatni let. Za vrijeme leta svaki putnik može na ekranu ispred sebe pratili gdje se avion nalazi, na kojoj visini, koliko brzo leti, prijeđenu udaljenost, koliko vremena leta je još preostalo, a mogu se i birati razni zabavni sadržaji. Vrijeme smo kratili gledanjem filmova, slušanjem glazbe,a neki su malo odrijemali, te smo nakon dugih osam sati stigli na odredište. Iskrcavanje i pregled putovnica je prošlo brzo i bez problema te smo ubrzo izašli iz zračne luke gdje nas je zapljusnuo ugodni val karipske topline. Nakon kraćeg čekanja pokupio nas je vozač minibusa i krenuli smo prema smještaju, udaljenom nekih 40 minuta vožnje. Smješteni smo bili u bungalovima (kućicama) u mjestu Le Moul. Lokacija bungalova je prekrasna. Nalazi se na uzvisini s pogledom na more, svega par minuta hoda do plaže, a s mora stalno dolazi šum valova. Odmah smo se poželjeli okupati. Međutim, iako je bilo oko 19 sati, već je pao mrak pa smo razmišljali o večeri. Odabir je pao na pizzu (12 eura pa naviše). Desetak minuta šetnje do restorana i tamo smo susreli kolege i učenike iz Španjolske koji su bili s nama u projektu. Već smo svi bili polako umorni od puta i nakon večere otišli smo na spavanje. Ipak je u Hrvatskoj prošlo tri ujutro, a nas je čekao prvi radni dan u projektu.

 

Ponedjeljak 11.4.

Vremenska razlika je na većini ostavila traga na način da su neki bili budni od dva, neki od tri sata. Tako smo, slabo naspavani, dočekali jutro i nakon doručka krenuli smo autobusom prema školi domaćinu.  College Alexander Macal se nalazi u gradiću Saint-Francois na južnoj strani otoka Basse Terre. Za doček su nam učenici na flautama odsvirali himnu EU - Odu radosti. Nakon toga smo kroz špalir prošli do centralnog dijela škole i odslušali pozdravne govore i predstavu dobrodošlice. Zatim smo pogledali izložbu o biljci od koje se proizvodi kakao, a učenici domaćini su poveli goste u razgledavanje škole. Nakon kraće pauze za upoznavanje sa školom i učenicima razdvojili smo se u dvije grupe. Jedna je otišla na radionicu sviranja bubnjeva, a druga na radionicu plesa i pjevanja. Na kraju radionica svi učenici su otpjevali i otplesali tradicionalni ples uz pratnju bubnjeva. Od toliko pjevanja i plesanja već smo postali gladni pa nam je ručak u školskoj blagovaoni dobro sjeo. Na meniju nije bilo nekakve posebne egzotike, samo piletina i riža, a umjesto deserta voće. Ananas je njihov lokalni proizvod i stvarno je prefin. Tako sladak da smo tražili krišku više. Nakon ručka smo prošetali kroz samo mjesto do gradske vijećnice. Sunce je već poprilično pržilo, a valovi su nas mamili da se bacimo u more. U parku pored mora smo vidjeli iguanu koje tamo nisu kućni ljubimci, već slobodno šeću. Napokon smo stigli do vijećnice gdje je na programu slijedilo predstavljanje zemalja uključenih u projekt. Učenici naše škole su pokazali izuzetno znanje engleskog jezika i bez treme predstavili Hrvatsku. Prvi radni dan je tako završio i već polako umorni, ukrcali smo se u autobus te krenuli prema bungalovima. Jako umorni i malo razočarani što se nismo uspjeli okupati, večerali smo, malo se podružili i krenuli na spavanje. Puno ranije nego što radimo kad smo kod kuće.

 

Utorak 12.4.

Opet rano buđenje, doručak s pogledom na more i već u 8 sati smo bili u autobusu. Plan je posjet mrijestilištu na susjednom otoku Grande Terre i šetnja po riječnim kaskadama. Grande Terre je otok potpuno različit od otoka Basse Terre na kojem smo bili smješteni i na kojem se nalazi škola. Grande Terre je puno zeleniji otok, brdovit i sa više šume. Na njemu se nalazi vulkan (stalno aktivan) i nacionalni park. Nakon dva sata vožnje došli smo do našeg odredišta. Ribnjak je smješten u mjestu Pointe-Noire na zapadnom dijelu otoka. Zauzima površinu od 2 hektara, od kojih je polovina površina pod vodom. Krajolik je prekrasan. Ribnjaci su okruženi palmama, drvećem banana, manga i kokosa. Vidjeli smo i drvo Ylang-ylang koje se koristi kao baza za izradu najpoznatijeg parfema na svijetu Chanel No. 5. U ribnjacima se uzgaja jedna vrsta slatkovodnog raka i jedna vrsta slatkodvodne ribe, a u moru imaju jedan odvojeni plutajući pogon za uzgoj druge vrste ribe. Gospođa koja nas je vodila kroz proizvodni pogon je rekla da su oni jedina organizirana tvrtka za proizvodnju ribe na otoku i da većinu svojih potreba za ribom uvoze. Uvoz ribe godišnje  je 800 puta veći od njihove proizvodnje. Za ručak smo, naravno, dobili ribu iz tog ribnjaka s dvije vrste pomfrita, obični i od batata. Poslije ručka smo se ukrcali u autobus koji nas je vozio prema sljedećem odredištu, vodene kaskade. Od kaskada nismo puno vidjeli, samo jedan slap visine nekih 5 metara. Više nas se dojmila rječica prepuna kamenja različitih veličina. Kamenje je glatko i pravilnog oblika i preko njih se možete kretati preko rijeke, uzvodno i nizvodno. Oni malo manje spretni su se i neplanirano okupali. Sa posjetom kaskadama završio je i drugi radni dan i krenuli smo prema bungalovima. Pri povratku smo uzeli stvari i odmah se spustili na plažu i napokon kupanje. Plaža je pješčana, palme njišu grane, a valovi neprekidno zapljuskuju obalu. More je vrlo toplo i malo se teže pliva zbog valova, ali zato je uz rub jaaaako zabavno. Najčešća riječ je bila: „ Ide, ide…“. To je značilo da dolazi veliki val, puno zabavnog kotrljanja i kupaći kostim pun pijeska. Na plaži smo gledali prekrasan zalazak sunca i kad se smračilo vratili smo se u bungalove na večeru i spavanje.

 

Srijeda 13.4.

Treći radni dan nije bio natrpan kao prva dva. Radni dio se odvijao prijepodne, a uključivao je posjet školi, predavanje o kitovima i dupinima i natjecanje (kviz) u mješovitim timovima. Pitanja u kvizu su bila o državama članicama projekta i o kitovima. Taj dan nije bilo nastave, a u školi su bili samo učitelji na nekoj vrsti sjednice koja je trajala predugo, isto kao i kod nas. Zbog toga je posjet školi ranije završio pa smo krenuli natrag prema Le Moulu. Za ručak je dogovoren zajednički piknik na plaži i naravno kupanje. Taj dan smo upoznali i posljedice prekomjernog boravljenja na tropskom suncu i uhvatili smo prvu boju – crvenu, ali ni to nas nije omelo da se dobro zabavimo i podružimo. Kasnije poslijepodne otišli smo na Farmers market, tržnicu na kojoj se prodaju lokalni proizvodi. Kažu da svugdje gdje putuješ moraš posjetiti lokalnu tržnicu jer tamo najbolje upoznaš ljude i običaje i da se tamo nalaze pravi predstavnici naroda. Ne znamo je li to istina, ali  tržnica je mjesto koje nam svidjelo i svakako ju treba posjetiti, pa makar ništa ne kupiti, već samo prošetati. Mirisi začina šire se zrakom, nekoliko vrsta banana (nismo ni znali da ih ima više vrsta), svo tropsko voće koje znamo i neko koje prvi puta vidimo, svježi sok koji prodavač izvadi iz kokosa ili šećerne trske ispred vas, sladoled okusa kojeg ne možete kupiti u hrvatskoj, ručno izrađen nakit, suveniri… Na tako zanimljivom mjestu se lako izgubi pojam o vremenu. Punih ruksaka i vrećica krenuli smo prema mjestu gdje smo bili smješteni. U povratku smo odabrali malo duži put koji nas je vodio kroz centar Le Moula i za vrijeme šetnje proučavali smo zanimljivo oslikane fasade koje su čest detalj lokalne arhitekture. Večera je bila zajednička za sve sudionike projekta, a pripremila ju je učiteljica iz Italije. Možete probati pogoditi što nam je spremila (nije pizza). Špageti naravno.  Stolove smo smjestili u sredinu između bungalova i prejeli se izvrsnih špageta. Nakon večere smo se nastavili družiti i taj dan nismo išli rano na spavanje. Možda zato jer smo se već privikli na vremensku razliku.

 

Četvrtak 14.4. (najbolji dan)

Ranije buđenje i vožnja autobusom do pristaništa gdje nas je čekao 20 metarski katamaran koji će nas odvesti na otok Marie-Galante udaljen tridesetak kilometara plovidbe. Nakon sigurnosnih uputa od strane skipera isplovili smo iz luke i zauzeli mjesta na palubi. Na otvorenom moru su nas dočekali valovi, što je nekome bilo zabavno, a nekima je pozlilo. Za vrijeme plovidbe koja je trajala skoro tri sata, stalno smo na pučini pogledom tražili kitove. Grupa koja je bila na tom izletu jučer, vidjel ih je, ali mi nismo imali tu sreću. Usidrili smo se kod mjesta Saint-Louis na zapadnoj strani otoka, uz mnogobrojne jedrilice i katamarane. Dočekao nas je prizor s razglednice. More plave i zelene boje, bijeli pijesak na plaži i neizostavne palme. Za odlazak na plažu mogli smo birati vožnju čamcem ili plivanje. Neki od nas odlučili su zaplivati i nismo pogriješili. Plaža je zaštićena od jake struje, valova i vjetra. Zbog toga je more kristalno čisto, a na plaži i u moru nema algi i trave. Poslije nekoliko rundi kupanja, odšetali smo do obližnjeg sela. Turista nema puno, a ni domaćih ljudi. Radi tek poneka trgovina ili kafić. Vjerojatno se svi skrivaju od jakog sunca. Na sreću radila je pošta, gdje smo se opskrbili poštanskim markama za već kupljene razglednice. Po povratku na plažu ohladili smo se još jednim kupanjem i polako se vratili na katamaran na kojem nam je posada poslužila ručak. Za vrijeme ručka smo isplovili prema jednoj drugoj plaži. Tamo smo se usidrili u dubljoj vodi i mogli smo skakati s palube. Kad su nas kupanje i sunce dovoljno umorili krenuli smo nazad prema polazišnoj luci.  Većina je spavala ili odmarala, a neki su uživali u tome kako katamaran poskakuje na visokim valovima. Po povratku smo primijetili posljedice cjelodnevnog boravka na suncu i najtraženiji proizvod je bio jogurt kojim smo mazali crvenilo na koži. Međutim ni to nije umanjilo dojmove tog prekrasnog dana. Nakon večere smo se polako opraštali od kolega i prijatelja iz Italije i Španjolske jer je njima to bila posljednja večer.

 

Petak 15.4.

Iako su aktivnosti vezane za projekt bile završene, danas smo u planu imali vožnju kajacima koje nam je organizirala škola domaćin. Već u 8 sati bili smo u kajak centru, gdje smo mogli birati čamac za  samostalnu vožnju ili za vožnju u paru. Odlučili smo se svaki za svoj kajak što je izazvalo manje poteškoće kod nekih učenika jer su ispočetka teško mogli odrediti smjer. Međutim brzo su svi shvatili rad veslom i začas smo iz mora uplovili u riječni rukavac. Upozorili su nas da su stanovnici Guadeloupea davno na otoku nastanili mungose. Rezultat toge je da su oni istrijebili zmije i neke guštere pa se ne trebamo bojati. Međutim, mungosi su isto tako istrijebili i neke ptice na način da su jeli njihova jaja te je prirodna ravnoteža na otoku nepovratno narušena. Plovidba kajacima bila je jako zanimljiva. Osim samom rijekom, plovili smo i kroz tunele od drveća Mangrova. To drveće je specifično po jakom korijenju nalik na kosu. Ono ga tako čvrsto drži da ga ni tropske oluje ne mogu pomaknuti ni slomiti. Vodič nam je pokazao plod drveta i objasnio način na koji se drvo razmnožava. Plod u obliku šiljka jednostavno ispadne sa drveta i zabode se u zemlju na dnu rijeke i tako  započinje rasti. Dva sata veslanja je brzo prošlo i morali smo vratiti kajake da ih preuzme sljedeća grupa, a mi smo već počeli razmišljati o plaži jer smo ostatak dana bili slobodni, a proveli smo ga kao pravi turisti uz sunce, more, kupanje i poneki obrok između. Navečer, nakon večere, polako smo počeli spremati stvari i na terasi razgovarali o tome kako je brzo prošlo i kako nam je bilo. Neki su poželjeli ostati, a neki su se zaželjeli kuće.

 

Subota 16.4.

Autobus nas je pokupio u 10:30 i odveo nas do najvećeg grada u departmanu Pointe-a-Pitre. Prvo smo posjetili Memorial Act (Muzej ropstva). Moderno zdanje smješteno  u luci na mjestu gdje se nekad odvijala trgovina robovima, u potpunosti izgledom odskače od lokalne  arhitekture. U njemu smo vidjeli povijest trgovine robova od početka civilizacije. Šokira podatak o broju robova otetih iz Afrike. Procjenjuje se da je odvedeno između 12 i 13 milijuna robova, od kojih je oko 2-3 milijuna umrlo ili ubijeno tijekom transporta. U muzeju se nalaze originalni okovi kojima su robovi bili vezani na brodovima. Robovi su sa sobom donijeli i vlastitu kulturu (ples i pjesme) koja se i danas njeguju. U zadnjoj prostoriji muzeja se nalazi platno na kojem se projicira podatak, tj. procjena koliko robova ima u svijetu na današnji dan. Ukupan broj robova u svijetu danas je oko 2,5-3 milijuna, a na listi država u kojima postoje robovi nalazi se i Hrvatska, sa oko 6700 robova. Nakon muzeja uputili smo se prema centru mjesta kroz živopisne, ali ne baš i lijepe kvartove. Centar grada je bio prepun ljudi. U ulici blizu središnjeg trga se okupio bend bubnjara. Pjevač je pjevao na kreolskom, prolaznici i okupljeni  su ga uglas pratili, a zrakom se širio poznati miris aromatičnog duhana. Nismo se dugo zadržali u plesu jer su nas prazni trbusi požurivali u nezaobilazni McD restoran. Poslije ručka smo vidjeli nešto zanimljivo. Bližilo se 15 sati i ulice su bile prepune prolaznika, automobila. Trgovine poredane jedne do druge pune ljudi, ali u 15 sati nastupa neka vrsta „fjake“. Sve se zatvorilo i nakon par minuta na ulici nije bilo više nikog i rijetko koji lokal je radio. Tako smo jedva pronašli otvorenu suvenirnicu. U njoj smo potrošili još to malo eura što nam je ostalo i krenuli smo prema autobusu i zračnoj luci. Naša je avantura završila u 21:30 sati, kada smo poletjeli prema Parizu. Dug noćni let proveli smo uglavnom spavajući ili pokušavajući spavati i u Pariz smo sletjeli ujutro oko 11 sati u nedjelju. Vrijeme do leta proveli smo u razgledavanju terminala, šetnji, razgovoru ili drijemanju, a avion za Zagreb je poletio u 18:30 sati. Da je svugdje lijepo, a doma najljepše potvrdilo se i ovaj put. Sretni i zadovoljni sletjeli smo u Zagreb i krenuli kombijem prema Sračincu, sada  u jesenkoj odjeći na 4 stupnja celzijusa.

 

 

Priloženi dokumenti:
ERASMUS MOBILNOST U SPANJOLSKOJ.pdf


 
Meteorološka postaja Sračinec-OŠ Sračinec | Neverin.hr
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Kalendar
« Svibanj 2022 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Korisni linkovi


CMS za škole logo
Osnovna škola Sračinec / Varaždinska 98, HR-42209 Sračinec / www.os-sracinec.skole.hr / ured@os-sracinec.skole.hr
preskoči na navigaciju